Od ovog broja revije „Sandžak“ došlo je do smjene na mjestu glavnog i odgovornog urednika. Umjesto Jahje Fehratovića uredništvo preuzima Hazbija Kalač. Zato smo iskoristili priliku da o razlozima ove smjene, dostignućima i daljim aktivnostima razgovaramo sa Jahjom Fehratovićem. Iskorisitli smo priliku, obzirom da je on bio i šef Izbornog štaba predsjedničkog kandidata glavnog muftije Muamer-ef. Zukorlića, porazgovarati o izborima i njihovim refleksijama.
Gospodine Fehratoviću, od obnavljanja do ovog 164. broja bili ste glavni i odgovorni urednik revije „Sandžak“. Sada ste taj emanet prepustili Hazbiji Kalaču. Time naša novina ulazi u novu fazu, reklo bi se drugu nakon svog obnavljanja. Možete li nam na samom početku reći kako je došlo do reaktiviranja ovog najstarijeg novinskog glasila u Sandžaku?
REVIJOM SMO POKRENULI NOVU POVIJEST U SANDŽAČKOM NOVINARSTVU
Oživljavanjem revije „Sandžak“ na sedamdeset devetogodišnjicu novinarstva u Sandžaku 1. februara 2011. godine otpočeli smo novu metapovijest informiranja na ovom području. Potreba za respektabilnom mjesečnom ili eventualno dvoheftičnom novinom na našem prostoru koja bi zadovoljavala nacionalne, kulturne, političke i svake druge potrebe Bošnjaka Sandžaka u matici i dijaspori bila je više nego očigledna.
MUFTIJA NAS JE OHRABRIO DA UĐEMO U OVAJ MEDIJSKI PROJEKT
Od preuzimanja emaneta Bošnjačke kulturne zajednice u više navrata sam o tome razgovarao sa muftijom Zukorlićem i najviše ohrabren njegovom podrškom prihvatio i taj nimalo lahki, ali časni emanet. Najprije smo se kolebali da li pokretati neku novu novinu i krenuti iznova u projekt koji su mnogi ljudi u raznim dijelovima Sandžaka i raznim vremenima otpočinjali, ali najčešće zbog nepostojanja autentičnih bošnjačkih i nedovoljnog interesiranja državnih institucija nisu uspijevali održati kontinuitet izlaska, što na kraju krajeva svjedoči o stanju naše kolektivne svijesti i odnosu pojedinaca na položajima prema općekorisnim društvenim, pa i nacionalnim projektima.
NAŠI ZNAČAJNIJI PISANI MEDIJI
Mi smo od 1932. godine i pojave lista „Sandžak“ u Prijepolju imali više kraćih ili dužih medijskih poduhvata. Odmah poslije rata komunističke vlasti pokreću list „Bratstvo“ koji, izuzev jedne malo duže pauze, kontinuirano izlazi u Novome Pazaru do poslije prvih višepartijskih izbora u SFRJ 1992. godine. Upravo tada se, najprije u Sarajevu, a zatim u Novom Pazaru, javlja revija „Sandžak“ sa prvim urednikom Senadom Pećaninom i drugim Šefketom Krcićem. Nešto kasnije SDA Sandžaka okreće leđa reviji „Sandžak“ te pokreće „Sandžačke novine“. A od 1. januara 1997. godine Mešihat Islamske zajednice Sandžaka (danas Mešihat IZ-e u Srbiji) pokreće list za vjeru, društvo i kulturu „Glas islama“. Bez obzira što je u međuvremenu pokretano i gašeno više novina, ovo glasilo jedino u kontinuitetu bez ijednog preskočenog, ni sinhrono ni dijahrono, broja izlazi do današnjeg dana. Naročito nakon pokušaja agresije na Islamsku zajednicu 2007. godine „Glas islama“ postaje jedini slobodni medijski prostor gdje su se mogle naći istinite, kvalitetne i korisne informacije iz svih domena življenja bošnjačkoga naroda u Srbiji.
NASTAVITI KONTINUTET
Sagledavajući sveukupnu situaciju i uvažavajući činjenicu da je revija „Sandžak“ ostavila najupečatljiviji trag u sandžačkom medijskom prostoru devedesetih godina te da je ona jedini pravi i legitimni nasljednik lista „Sandžak“ iz 1932. godine, a već neko vrijeme se nalazi u statusu šutnje, riješili smo najprije porazgovarati sa Maticom Bošnjaka i tadašnjim urednikom Revije prof. dr. Šefketom Krcićem o tome da BKZ preuzme osnivačka i svaka druga prava i oživi ovaj časopis. Naišli smo na odobravanje i saglasnost prof. Krcića koji je pred sami izlazak prvog broja potpisao ugovor sa mnom o prijenosu osnivačkih i svih drugih prava revije „Sandžak“ na Bošnjačku kulturnu zajednicu. Tim činom je otpočela era sasvim novog medijskog predstavljanja Bošnjaka i Sandžaka u samome Sandžaku, regionu i dijaspori.
DUGOROČNA MISIJA
Entuzijazam s kojim smo krenuli u prvi broj većinu početne postavke i danas drži, jer je to ekipa koja je projekt oživljavanja revije „Sandžak“ shvatila kao dugoročnu misiju kreiranja jedinstvene medijske slike naše stvarnosti bazirane isključivo na istini i argumentiranoj analitičkoj postavci prošlih, tekućih i budućih poteza realnosti u mikro i makro strateškoj i geostrateškoj perspektivi našeg teritorijalnog i duhovno-moralnog prostora i ophođenja prema nama i svemu našem od onih koji nam ne misle baš uvijek nabolje.
OBNAVLJANJE NA JUBILEJ SANDŽAČKOG NOVINARSTVA
Smatram za zgodnu priliku ovdje iznijeti par detalja sa samog početka oživljavanja revije „Sandžak“. Nekako se namjestilo da smo početkom januara 2011. godine krenuli u realizaciju cijelog projekta i, dok smo riješili administrativno-pravne preduvjete, došli do posljednje hefte u mjesecu. Želja nam je bila da i simbolički upratimo kontinuitet te da 149., odnosno prvi broj obnovljene Revije izađe 1. februara, na dan kada je 1932. godine izašao prvi broj lista „Sandžak“ u Prijepolju.
GINISOV REKROD: OD IDEJE PREKO PRIPREMA DO REALIZACIJE PROJEKTA ZA SAMO SEDAM DANA
Moram izraziti zahvalnost i priznanje za kolegijalnost redakciji „Glasa islama“ koja nam se tada svim svojim kapacitetima i ljudskim i tehničkim resursima stavila na raspolaganje na čelu sa direktorom Media centra Islamske zajednice i glavnim i odgovornim urednikom Seadom Šaćirovićem. Bukvalno smo od animiranja ljudi, oformljivanja redakcije, pristizanja i obrade tekstova, osmišljavanja koncepcije i dizajna časopisa, lekture i prijeloma do izlaska iz štampe prvog broja postavili, smio bih se usuditi kazati, Ginisov rekord. Redakcija je radila na svemu tome 24 sata dnevno od utorka 25. do petka 28. januara, kada je prvi broj otišao u štampu i printano izdanje je stiglo u utorak 1. februara kao iznenađenje za tribinu kojom se obilježavalo 79 godina novinarstva u Sandžaku. Uz to, valja uzeti u obzir da je baš u tom periodu Bošnjačka kulturna zajednica i cjelokupna ekipa koja je radila na Reviji bila u žiži regionalne javnosti zbog historijskih tribina povodom Nacionalnog kalendara Bošnjaka, oživljavanja sjećanja na genocid u Limskoj dolini 1943. i strijeljanje nekoliko hiljada uglednih Bošnjaka na Hadžetu 1944-1945. te o protivljenju svetosavizaciji bošnjačke djece kroz nametanje školske slave Sveti Sava i niza drugih opsežnih akcija čije plodove i danas osjećamo.
REVIJA „SANDŽAK“ JE POSTALA PREPOZNATLJIV BREND
Posebna radost nas kao mlade i tek uigravajuće redakcije, sa ne tako velikim brojem ljudi koji su se prije nalazili u ovako ozbiljnom medijskom projektu, bila je što je od tog prvog broja i intelektualna i šira javnost prepoznala koncepcijski i sadržinski kvalitet i to potvrdila podrškom Reviji. Kontinuirano smo, bukvalno, iz broja u broj, uvećavali tiraž i širili tržište, odnosno zonu utjecaja na sve prostore gdje žive Bošnjaci u regionu i dijaspori. Napravili smo brend koji nas i danas prati i, pomjeranjem granica istraživačkog novinarstva i beskompromisnim objelodanjivanjem raznih mafijaških poslova organiziranih kriminalnih grupa, s pravom stekli identitet koji se u najkraćem može sažeti u krilatici „Revija Sandžak – istina koje se plaše kriminalci“. Nametnuli smo novi sistem vrjednovanja istine i njenog prezentiranja.
Šta smatrate najvećim ličnim uspjehom koji ste postigli uređujući reviju „Sandžak“?
OSLOBAĐANJE SVIJESTI NARODA I OZDRAVLJENJE DRUŠTVA
Posebno sam ponosan na dvije stvari. Prva je što smo za nepunu godinu i po dana obnovljenog rada revije „Sandžak“ napravili takav prodor ka sveukupnoj slobodi svijesti naroda, naravno, kao dio općenacionalnog projekta buđenja Bošnjaka na čelu sa muftijom Zukorlićem, da je to skoro nemoguće više zaustaviti. Kao refleksije i nus-pojave na to pristigli su i novinski pamfleti u pokušaju kriminalnih udruga i režimskih poltrona na koje se ne trebamo obazirati. Na tom putu oslobađanja uspjeli smo otvoriti na desetine intelektualaca koji prije nisu imali prilike i prostora okušati se u pisanoj riječi. Oživjeli smo mnoge nepravedno zaboravljene događaje iz naše dalje i bliže prošlosti. Pomogli smo da većina ljudi razumije stanje u kom se nalazimo i vidno utjecali u akciji ponude civilizacijskog ozdravljenja društva, što kroz pisanje što kroz organiziranje serijala tribina „Izolacija kriminala – temelj opstanka zajednice“ na kojima je predavač bio muftija Zukorlić. Kao produkt tih tribina, moramo se pohvaliti, ubrzo će se pojaviti i knjiga.
KURS BORBE ZA ISTINU, A PROTIV LAŽI
U tom pogledu smo u još jednoj apsurdnoj realnosti našega društva postali fenomen. Vjerovatno smo jedini medij u Evropi koji je tužen direktno od strane mafije sakrivene iza političkog imuniteta. No, nikada i ni u kojim uvjetima i pritiscima nismo skretali s kursa borbe za istinu, a protiv laži. To je druga stvar kojom se posebno ponosim, iako ima još sijaset činilaca koje mi lično imponiraju. Zato sam posebno sretan što sam dobio privilegiju biti glavni i odgovorni urednik jednog od rijetko slobodnih medija na Balkanu. Tu činjenicu smatram jednom od najznačajnijih profesionalnih referenci u par posljednjih godina.
Zašto je došlo do zamjene na mjestu urednika?
RADOSTAN SAM ŠTO ĆE ME NASLIJEDITI HAZBIJA KALAČ
Na moju molbu dosadašnji član redakcije i predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori Hazbija Kalač preuzima emanet glavnog i odgovornog urednika. Mislim da će takva rokada biti višestruko korisna. Hazbija Kalač je bio jedan od najrevnosnijih članova redakcije, autor nekih od najkvalitetnijih analitičkih tekstova, sa dugogodišnjim iskustvom u uređivanju pisanih i elektronskih medija („Bošnjačke novine“ i „Bicent.org“). On je društvenim angažmanom dokazao slobodarsku prirodu, intelektualni kapacitet, temeljitost, liderske karakteristike, nepotkupljivost, a uz sve to rijetko viđenu smirenost i nesvakidašnju mudrost u nacionalnim, općedruštvenim, interpersonalnim i ličnim osjetljivim situacijama sa potencijalnim ozbiljnim i dugoročnim implikacijama u datom momentu od kojih sam neke i sam svjedočio i kojima se, iskreno rečeno, divim. Zato sam posebno radostan što će ovaj ponosni sandžački gazija preuzeti uređivanje revije „Sandžak“ i prepuštam mu je posve miran da će nastaviti misiju koju smo započeli 01.02.2011. godine. Pored toga, vjerujem da će Kalač novom uređivačkom politikom udariti vlastiti pečat u daljem radu Revije, a time i dati novi kolorit sandžačkom medijskom prostoru. Još jedna značajka ovog čina jeste što će od sada južni Sandžak u cjelokupnom našem pokretu intenzivirati prisustvo i time još više pojačati našu svijest o vjerskoj, nacionalnoj, kulturalnoj, tradicijskoj i svakoj drugoj nedjeljivosti sjevernog i južnog Sandžaka, bez obzira što ih u ovom trenutku presijecaju granične linije.
Da li će ova zamjena nešto značiti u okrenutosti Bošnjačke kulturne zajednice prema medijima? Znamo da BKZ, pored revije „Sandžak“ izdaje i svebošnjački nacionalni mjesečnik „PanBošnjak“?
BKZ OSTAJE U MISIJI BORBE ZA ISTINU
U suštinskom smislu ništa se neće promijeniti. Bošnjačka kulturna zajednica ostaje izdavač i revije „Sandžak“ i svebošnjačkog mjesečnika „PanBošnjak“. Trasirali smo ova dva glasila koja, uz „Glas islama“, u potpunosti ispunjaju trenutačne potrebe našeg prostora. Naglašavam trenutačne, jer smatram poražavajućim činjenicu da Sandžak nikada u historiji, pa ni sada u već drugoj dekadi XXI vijeka, nema dnevnu novinu. Jedna od mojih, a uvjeren sam i težnji ljudi iz cijelog pokreta jeste da u trenutku kada se za to ukaže prilika ostvarimo i taj ideal, iako lično smatram da smo ovog momenta daleko od njega jer smo uvjetovani kapacitetima koji su, uprkos našem entuzijazmu i posvećenosti ovome što radimo, ipak ograničeni.
Da li to onda znači da se Vi lično povlačite iz medija?
ŽELIM OZBILJNE EMANETE PODIJELITI SA ONIMA KOJI SU IH DOSTOJNI
Ne povlačim se ni iz medijskog ni iz bilo kog drugog društveno važnog angažmana. Možda samo svodim na realnu mjeru jako ozbiljne emanete i iste želim podijeliti sa onim koji su ih također dostojni nositi. Bošnjačka kulturna zajednica ima toliko projekata i prostora da kada bismo radili 24 sata na dan ne bismo stigli sve realizirati. Pored toga, period pred nama značit će i pojačanu aktivnost Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Nisu isključeni ni neki novi emaneti koje ću, nadam se, biti kadar da ponesem.
Bili ste šef Izbornog štaba predsjedničkog kandidata muftije Muamer-ef. Zukorlića. Da li možete u ovom kratkom periodu nakon izbora sublimirati sami izborni proces sa posebnim akcentom na Muftijinu kandidaturu?
IMAO SAM PRIVILEGIJI BITI ŠEF IZBORNOG ŠTABA MUFTIJE ZUKORLIĆA
Imao sam čast biti svjedok, posmatrač i djelimični sudionik vremena u kom se historija prebrzo i presitno piše, jer se ne može stići u ovako kratkom povijesnom rascjepu naširoko i naveliko rasuđivati o onome što su predsjednički, parlamentarni i lokalni izbori u Srbiji 2012. godine značili za Bošnjake. Naravno, poseban naglasak stavljam na kandidaturu muftije Muamer-ef. Zukorlića za predsjednika Republike Srbije, jer sam imao privilegiju biti šef Izbornog štaba predsjedničkog kandidata muftije Zukorlića. Ta činjenica mi daje za pravo da ovom pitanju priđem sasvim lično, ali i obavezu da prema sebi, drugim sudionicima ovog historijskog momenta i samome Muftiji budem objektivan, krajnje iskren i otvoren, jer ću samo tako uspjeti sublimirati vlastito i iskustva drugih, meni dragih osoba, koje su dale nemali doprinos u cjelokupnom toku naše kampanje.
KNJIGA „MUFTIJA PREDSJEDNIK“
Slijedom te iskrenosti koju maloprije spomenuh, još u samom toku kampanje složio sam se i sa Muftijom podijelio ideju da od svega ovoga, kao svjedočanstvo, napišem knjigu pod naslovom MUFTIJA PREDSJEDNIK. Nešto kasnije mi je, kao kroz šalu, Nedžad Latić kazao da i on ima takvu ideju. Vjerujem da će u narednom periodu mnoga značajna intelektualna imena dati svoje viđenje ovih događanja i da će se iz toga izroditi cijela biblioteka analitike i komentara nužnih za sveobuhvatno razumijevanje vremena i prostora u kom živimo.
Šta smo dobili kandidiranjem muftije Zukorlića za predsjednika Republike?
MEHANIZAM OZDRAVLJENJA NACIJE
Najkraće kazano, nevjerovatno smo mnogo dobili Muftijinom kandidaturom. Program potpunog preporoda države i društva ponudio je građanima Srbije jedinstveni mehanizam ozdravljenja nacije uz poštivanje posebnosti svakog etnikuma. Ova civilizacijska ponuda je prepoznata od velikog broja kako Bošnjaka tako i Srba.
JEDINO NAS SU VIŠE POKRALI OD NIKOLIĆA
Naši izvori govore da je muftija Zukorlić kao predsjednički kandidat na nivou države dobio podršku između 380.000 i 400.000 izašlih birača i da smo jedino mi raznim lopovskim tehnikama ukradeni značajnije od Srpske napredne stranke i Tomislava Nikolića. I sami ste svjedoci događanja i radnji kojima su našem predsjedničkom kandidatu doslovce ukrali najmanje 300.000 glasova. Šta mislite onaj manjak od 5% glasova, koliko je RIK priznao da ga je bilo, koji su se negdje izgubili, ponijele ih ptičice, od koga i gdje je oduzet?
CRNI FONDOVI ZA KUPOVINU I KRAĐU GLASOVA
Izborni proces su pratile brojne nepravilnosti, namjerni propusti nadležnih organa, malverzacije s biračkim spiskovima, kupovina glasova, ucjene, krađe. Ovdje su otvoreni crni fondovi punjeni prljavim novcem samo kako bi se umanjio broj glasova ili eventualno slomio simbol naše borbe oličen u Muftiji i njegovoj časnoj ahmediji. Najviše su nas krali preko zapisnika. Recimo, dan poslije izbora utvrdili smo da su na biračkom mjestu u Kulturnom centru u Novome Pazaru tandemu Tadić-Ljajić dopisali 200 glasova više.
POKUŠAJ DVOSTRUKOG OFAJDIVANJA
Ili, nedjelju dana nakon izbora, dolazi mi jedan čovjek koji je ispred DS-a i SDP-a bio kontrolor na jednom biračkom mjestu u Novome Pazaru i kaže: „Nisam zadovoljan koliko su me oni platili, a ako mi Vi platite više predat ću Vam materijal iz koga se vidi da su pokrali toliko da ne možete ni zamisliti.“ Pitam ga: „Što nisi došao prije, nego sada kad su takvi potezi neučinkoviti?“ On se namirio kod njih, pa mu i to malo te bi sada da se ofajdi i od nas. „Ako si htio, prijatelju, biti pošten trebao si na dan izbora reagirati.“ Mi nismo imali ljude u stalnim sastavima izbornih komisija. U Sandžaku smo i nekako napravili konstrukciju, a na nivou države nismo imali povjerljive ljude za kutijama. To nas je koštalo mnogo glasova.
UPOTRIJEBILI SU SVE MEHANIZME DA MUFTIJI ONEMOGUĆE RAVNOPRAVAN STATUS
Refleksije Muftijine kandidature su dubuke i dugoročne. Ne samo režim i politički subjekti, već cjelokupan vidljivi i nevidljivi upravljački sistem države upotrijebio je sve mehanizme kako bi Muftiji onemogućio ravnopravan status sa ostalim kandidatima. Naročito su u tome prednjačili mediji, a među njima javni servisi. Uprkos tome, Muftija je u toku kampanje imao preko stotinu medijskih i javnih nastupa. Da je razbijena ili bar u najmanju ruku poljuljana višegodišnja satanizacija Sandžaka i Muftije kao simbola borbe dostojanstvenog Bošnjaka za jednakopravnost i poštivanje ljudskih prava i sloboda u srbijanskoj javnosti, pogotovu kod naroda, svjedoči oko tri stotine pristiglih pisama podrške iz svih krajeva Srbije i više od 20.000 sačuvanih glasova nebošnjaka koji su glasali Muftiju kao svog predsjedničkog kandidata. Bez obzira što u ovom relativno kratkom postizbornom vakumu režim preko svojih medija pokušava iznova instalirati raznorazne priče o nama, više ništa nikada neće biti isto.
MUFTIJINA SUPERIORNOST POMJERILA JE GRANICE SLOBODE
Muftijina kandidatura također je pomjerila granice slobode i vratila samopouzdanje Bošnjacima izvan Sandžaka, mislim na cjelokupan bošnjački milet. Po prvi put u historiji, stotinu godina nakon konačnog odlaska Osmanlija, jedan Bošnjak sa sve džubom i ahmedijom drznuo se da uđe u direktnu političku borbu za mjesto predsjednika Srbije. I to da u toj borbi bude toliko superioran u odnosu na ostale kandidate da državni aparat prinudi na cjelokupno mijenjanje pravila predizborne igre, od toga da u prvom krugu izbora isključi bilo kakvo ozbiljno sučeljavanje kandidata, da nametne određene teme koje ostali kandidati preuzimaju i tako dalje. I u takvom ambijentu neravnopravnih uvjeta, od same kampanje prikupljanja potpisa za predsjedničku kandidaturu, pa do završetka izbornog ciklusa, onemogućavanja ravnopravnog predstavljanja programa, pokušaja omalovažavanja, krađe i kupovine glasova, zastrašivanja i ucjenjivanja glasača i svega drugog, Muftija je ne samo ovjerio, nego i uvećao direktni predstavnički legitimitet Bošnjaka u Srbiji u odnosu na broj dobijenih glasova na izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće.
Mnogi nisu zadovoljni rezultatima izbora. Javljaju se čak i glasovi nezadovoljstva, neki idu dotle da ovakav ishod smatraju porazom?
DIREKTIVA: SLOMITI SIMBOL BOŠNJAČKOG POKRETA
Bilo je očigledno da će režim po svaku cijenu i na sve dozvoljene i nedozvoljene načine pokušati spriječiti Bošnjačku demokratsku zajednicu da ovjeri apsolutnu podršku naroda u predizbornom periodu. Strategija je bila da se svim silama umanji izborni rezultat BDZ-a i on predstavi kao rezultat muftije Zukorlića te na taj način slomi simbol pokreta nacionalnog buđenja Bošnjaka. Njegovom kandidaturom i postignutim rezultatima to je osujećeno. Sa sve Tadićem, Ljajićem, Ugljaninom, Đerlekom, Suljevićem i drugim manje značajnijim političarima politika beogradskog bloka je poražena, građani Sandžaka, bez obzira na ucjene, zastrašivanje, prodaju i krađu, najveći podršku dali su Muftiji, a Bošnjačka demokratska zajednica, kao tek novonastala partija, sa jednim narodnim poslanikom i 35 odbornika u svim sandžačkim općinama postiže zavidan rezultat i postaje nezaobilazan politički faktor, iako se to kroz destruktivne krugove našeg društva želi minimizirati i drukčije predstaviti. Zato koristim priliku da čestitam rukovodstvu BDZ-a i kao svjedok većine radnji javno svjedočim da su dali maksimum svojih kapaciteta.
NA POLITIČKOJ SCENI SANDŽAKA DANAS POSTOJE SAMO DS, SDA I BDZ
Ovi izbori su doprinijeli i da se do kraja ofiraju svi akteri naše političke stvarnosti u Sandžaku. Ko želi gledati vlastitim očima i razmišljati sopstvenom glavom mogao se osvjedočiti u krajnje namjere postojanja i djelovanja i velikih i malih partija u Sandžaku. Odnosno, uvjeriti u ono što smo mi još godinu dana prije izbora govorili i pisali. Partije Rasima Ljajića definitivno su izgubile vlastiti politički identitet i postale ne samo privezak, nego i ekspoziture Borisa Tadića, tako da danas na političkoj sceni Sandžaka postoje samo tri ozbiljna politička subjekta: Demokratska stranka Borisa Tadića, SDA Sulejmana Ugljanina i Bošnjačka demokratska zajednica. Sve ostalo se utopilo. Đerlek je nakon obećanja i zakletve nad bošnjačkom zastavom da će izaći samostalno, u samome finišu ušao u koaliciju sa Dinkićevim URS-om i priključio se beogradskom bloku. Čak ni Suljević nije mogao izdržati, već je u posljednjim danima pred samo održavanje izbora sam sebi donio političku smrt. Ostale partijice prema izbornom rezultatu i djelovanju nisu vrijedne ni spomena. Dakle, sada imamo situaciju kao kada se razmagli i vidik postane jasan. Nema više skrivanja ni iza čijih skuta.
MUFTIJA JE PORAZIO TADIĆA
Konačno, ono što je činjenica jeste i to da je Muftija ostvario cilj zbog koga je ušao u ovu političku utrku: rušenje Borisa Tadića. Pokazalo se da su naši glasovi uvijek jezičak na vagi i da onaj koga mi podržimo dobija ili gubi na izborima. Tadić je tako dva puta dobijao preko naših leđa i slagao nas, ali ovoga puta je kažnjen. Mislim i da će novi predsjednik Srbije Tomislav Nikolić vrlo ozbiljno uzimati tu činjenicu te da će se shodno njoj odnositi prema Bošnjacima u ovoj državi. Period pred nama će to pokazati.
Da, ali oni o kojima govorite će ipak formirati vlast?
ZATO ŠTO SU SE LAZNULI GUTLJAJEM VODE CRKAVAT ĆE NAREDNE ČETIRI GODINE
Ko god da formira vlast na republičkom i lokalnom nivou neće dobro proći, jer nas očekuje vrlo buran ekonomski period i doba preživljavanja. Pali su svi čepovi kojima je zapušavano budžetsko bure da ne curi do izbora. Sada će odjednom sa svih strana procuriti tekućina od koje, prema najgorim očekivanjima, možemo doživjeti i poplavu. Još ako glodari nastave nagrizati bure i širiti te rupe još četiri godine, ovoj državi nema spasa. Izbori su bili prilika da se sve te rupe hermetički zatvore i to bure zaštiti od daljeg propadanja, a prema rezultatima postoji bojazan da smo tu priliku ispustili možda zbog 20 eura. Za gutljaj ili dva kojima smo okvasili usta pristali smo da crkavamo od žeđi naredne četiri godine. To je realnost i cijena koja se mora platiti. Mi koji smo odbili taj gutljaj lakše ćemo podnijeti, jer nismo ni navikli da se s tog izvora napajamo, a onima koji su se laznuli da Bog pomogne.
Na kraju, da li će BKZ nastaviti istim kursom, ili će se nešto značajnije promijeniti u njenom daljem djelovanju?
NA DOBROM SMO KURSU I NEĆEMO GA MIJENJATI
Svi započeti projekti, dugoročni, kratkotrajni, kontinuirani, periodični i svaki drugi će se nastaviti. Bošnjačka kulturna zajednica ima kapaciteta i resursa da ponese još veće breme. Svakodnevno širimo mrežu i trenutno smo najjača bošnjačka nacionalna organizacija sa živim i izuzetno produktivnim punktovima ne samo na Balkanu, već i Evropi i Americi. Ambicija nam je da uspostavimo sistem vrijednosti dostojan našeg orijentalno-evropskog identiteta sa svim duhovnim, moralnim, kulturalnim, tradicionalnim i drugim vrijednostima koje konstantno unapređujemo shodno izazovima savremenog društva. Taj naš trud se iz dana u dan sve više respektira i kod Bošnjaka, ali i kod drugih naroda i predstavnika međunarodnih institucija. Zato smo uvjereni da smo na dobrom kursu sa koga nimalo nećemo skretati.
Razgovarao:
Salahudin FETIĆ
Izvor: Revija Sandžak
