U okviru manifestacije „Dani Srebrenice u Sandžaku“, koju organizuju BNV i BKZ, predstavnice „Pokreta majki enklava Srebrenice i Žepe“ u utorak 25. juna održale su tribine u Rožaju i Plavu.
Dobrodošlicu majkama Srebrenice u Maloj sali Doma kulture u Rožaju poželeo je predsjednik BKZ-a za Crnu Goru Hazbija Kalač koji je istakao da manifestacija „Dani Srebrenice u Sandžaku“ treba da preraste u tradicionalno obilježavanje i sjećanje na genocid počinjen u Srebrenici.
„Majke Srebrenice na čelu sa Munurom Subašić su sa nama. To su žene koje su heroji ovog post ratnog perioda i one su otrgle od zaborava ovaj strašni događaj i postavile su ga na historijski pijedastal. Uspijele su da smjeste mezarje svojih sinova i muževa tamo gdje su Srbi i Crnogorci mislili da su zauvijek osvojili teritoriju, u Potočarima u Srebrenici, to je najveća bitka u svoj ovoj našoj tragedji koju je bošnjački narod iz svog ovog rata dobio. Mi danas sa pravom možemo da kažemo da su majke Srebrenice najveći junaci među nama.“ – rekao je između ostalog Hazbija Kalač.
Predsjednik BNV-a Samir Tandir u ime organizatora manifestacije „Dani Srebrenice u Sandžaku“ zahvalio je prisutnima i rekao da je osnovna ideja organizacije ovakve manifestacije u Sandžaku činjenica da Bošnjaci imaju lošu naviku da ono što im se dešava brzo zaboravljaju.
„Mi smo greške iz svoje povjesti, namjerne ili nenamjerne, skupo platili. U Srebrenici se desio genocid. Na žalost i danas imamo ljude koji taj genocid negiraju. Mi kao Bošnjaci, ali i svi dobri ljudi na svijetu moramo istrajati na tome da se istina o Srebrenici sazna.“ – rekao je Tandir.
Majka Munira Subašić je rekla da je Srebrenica ogledalo svijeta i da svi moraju doći u Srebrenicu i ogledati se i vidjeti šta je mogao ljudski um da uradi.
„Mi majke nismo rađale djecu bez glava, bez nogu, bez ruku, na žalost takve ih vraćamo u Srebrenicu. Sad će se ukopati 510 naših najmilijih, vratiće se u Srebrenicu ali ni jedno tijelo neće biti kompletno. Neke majke budu sretne kada saznaju da su pronašli makar jednu kost i jednu kost kopaju jer nema više mogućnosti da se nađe. Zločinci nisu činili zločin nad živim ljudima već su činili zločin i nad kostima.“ – rekla je između ostalog majka Munira.
Ona je ispričala svoju potresnu priču i sjećanje na genocid i istakla da još nije pronašla ni jedan trag od svojeg najmlađeg sina ali se nada da će pronaći makar jednu kost.
„Svako ko se rodio ima pravo da ima i svoj mezar i obilježeno mjesto da mu se može doći na mezar i proučiti fatiha.“ – rekla je majka Munira.
Ona je pričala i o teškoj borbi majki Srebrenice da se izgradi Memorialni centar u Potočarima, kao i o svjedočenjima u sudu u Hagu kako bi zločinci dobili zaslužene kazne i kako bi se istina o Srebrenici saznala.
I druge majke Srebrenice su pričale svoje potresne priče kojima je zajednička nit patnja, stradanje, smrt, nada i isčekivanje, a sve te priče su izazivale grč i tugu na licima prisutnih Rožajaca.
Nakon obraćanja majki Srebrenice prikazan je dokumentarni film koji prikazuje patnju i stradanje Bošnjaka Srebrenice.
Nakon Rožaja majke Srebrenice su održale tribinu i u Plavu a u ime organizatora ih je poselamio i dobrodošlicu im poželeo Dževad Musić a prisutnima su se obratili i Samir Tandir i Hazbija Kalač koji su napomenuli značaj manifestacije „Dani Srebrenice u Sandžaku“.
Majke Srebrenice su ponovile da one mogu govoriti stotine dana a da to opet bude samo jedan mali dio istine o genocidu u Srebrenici i o svim patnjama bošnjačkog naroda. Svaka od prisutnih majki je ispričala svoju potresnu priču, priču koja dočarava stradanje i istakle su da je te 1995 godine vazduh u Potočarima mirisao na krv.
[nggallery id=79]
Nermin Gicić
