Institut za istraživanje genocida i zločina i Bošnjačka kulturna zajednica organizovali su povodom 202. godine od stravičnog zločina nad Bošnjacima Sjenice konferenciju za štampu u petak 6. maja 2011. godine u Sjenici.
Na konferenciji su se javnosti obratili prof.dr. Admir Muratović, direktor Instituta, Jahja Fehratović, predsjednik BKZ-a, Džemail Suljević, predsjednik Odbora za obnovu Narodnog vijeća Sandžaka i Fadil Nikšić, Predsjednik BKZ-a za Sjenicu.
Profesor Muratović je istakao istorijske činjenice i kontekst u kojem se ovaj stravični zločin dogodio, kada je u maju 1809. godine srpska vojska predvođena Karađorđem na prijevaru i uz lažna obećanja da im se neće ništa dogoditi ako prestanu sa odbranom grada ubila preko dvije trećine cijelokupnog stanovništva Sjenice, mahom žena i djece.
„Činjenica da smo odlučili progovoriti o ovom događaju koji boli Bošnjake budi nadu i daje optimizam u bolju budućnost Bošnjaka, ali i svih ljudi dobre volje koji žive na prostoru Sjenice, Sandžaka i šire.“- rekao je između ostalog profesor Muratović.
Profesor Muratović je citirao hroničare toga vremena, Antonija Protića i Vuka Karadžića koji su zapisali da su Srbi prekršili časnu obavezu, i po dobrovoljnoj predaji grada razoružane ljude, žene i nejač plotunima pobili odmah po izlasku iz grada, a glave im natakli na vrbovo kolje.
„Kada Turci u određeno vrijeme otvore šanac i prođu kroz srpsku vojsku koja im je sokak načinila, i dok ih još pola nije izašlo iz šanca Srbi prednje stanu ubijati i pleniti. Kad to vide Turci koji su još bili u šancu oni šanac zatvore i stanu se braniti i Srbe koriti što tako na vjeru rade.“-zapisao je Vuk Karadžić.
Profesor Muratović je istakao činjenicu da je svaki genocid počinjen, kada su Bošnjaci zaboravili na predhodni.
„Bošnjake Sjenice i Sandžaka nisu osudili na nestajanje. Oni su bili osuđeni i na sablasnu šutnju o zlu koji su doživjeli, rekao je profesor Muratović i nastavio, Genocid u Sjenici je samo jedan od 11 koliko se desilo nad Bošnjacima, od Bečko-Turskog rata do Srebrenice. Više od prlovine nabrojanih genocida desilo se u Sandžaku. Do sada se šutnja sandžačkih Bošnjaka nije tumačila kao spremnost na dijalog i suživot, već kao strah i slabost. Potvrdilo se da šutnja nije štit od zločina. Najbolja garancija da se zlo ne ponovi jeste jasno i transparentno iznesena istina. Bošnjaci su progovorili o svojim stradanjima, zahtjevajući pravdu a ne osvetu i nadajući se da će oni u čije ime je počinjen sjenički genocid, i svi predhodni i oni poslije njega, smoći snage da se izvinu kako ne bi bilo kolektivne odgovornosti. Cilj održavanja ove konferencije i obilježavanja ovog datuma nije uperen ni protiv koga, već je potreba za utvrđivanjem činjenica, što će svakako rasteretiti odnose na ovim prostorima. Bošnjaci su odlučni da sa padina Pešteri poruče da više nikada neće dozvoliti da Pazar bude drugi Vukovar, a da Sjenica bude druga Srebrenica.“
Predsjednik BKZ-a Jahja Fehratović je istakao da je BKZ uputila javni poziv svima onima koji su svjedoci ili preživjeli svih genocida i zločina koji su se desili nad Bošnjacima Sandžaka da svoja svjedočenja daju u Bošnjačkoj kulturnoj zajednici kako bi se prikupila opsežna građa za utvrđivanjem istine. Fehratović je istakao da je ovaj dan jako mučan jer se još uvijek osjeća miris krvi koji se na prostorima Sandžaka nikako ne može ublažiti, niti se krv može osušiti.
„Vrijeme je da narodi Balkana, da narodi Sandžaka zaustave to liptanje krvi koje se na ovim prostorima jako dugo događa. A to će se zaustaviti samo ukoliko svako od nas prizna sve ono što se doživjelo i dogodilo, i ukoliko se zločinci označe imenom i prezimenom. Nužno je da se doživi katarza, a ona se može doživjeti samo ukoliko se ispoštuje ono načelo koje moderna Evropa zagovara, a to je kultura pamćenja i kultura suočavanja sa sobom kao što je to uradio veliki narod Njemačke.“ – rekao je Fehratović
Gospodin Fehratović je ovom prilikom, na zahtjev građana Sjenice i Bošnjaka Sandžaka iznio dva zahtjeva pred cijelokupnu srbijansku javnost i pred likalnu samoupravu Sjenice:
„BKZ i sve institucije koje okupljaju Bošnjake Sandžaka iznose zahtjeve da se glavna ulica u Sjenici nazove Ulica žrtava zločina 1809. godine i da se na mjestu kod sjeničke tvrđave izgradi spomenik žrtvama zločina 1809. godine. Također osporavamo bilo kakvo davanje imena trgovima i glavnim ulicama po imenima učesnika ovog zločina, u bilo kom od gradova Sandžaka.“ – rekao je Fehratović.
Džemail Suljević, koji je građanin Sjenice, zahvalio se ispred svih građana Sjenice, direktoru Instituta i predsjedniku BKZ-a što su obilježili ovaj dan i što su počeli javno govoriti o zločinima nad Bošnjacima.
„Zaista je tragično da žrtva nezna šta im se dešavalo u prošlosti. Zaista sam ponosan što su stasale intelektualne snage bošnjačkog naroda koje formiraju svoje institucije i znaju da na adekvatan način predstave istinu iz istorije i sadašnjosti.“ – rekao je Suljević
On je dalje istakao da se glavna ulica u Sjenici zove po imenu Karađorđevića i postavio pitanje može li žrtva živjeti u ulici koja nosi ime njenog dželata? Također se složio da je potrebno da jedna od ulica u Sjenici treba da nosi ime Ulica žrtava zločina:
„A ako neko neće da zaboravi ime Karađorđa, onda bi se ta ulica mogla zvati Ulica Karađorđevog genocida, jer živimo u vremenu paradoksa.“ – rekao je Suljević.
Predsjedni BKZ-a za Sjenicu, neumorni aktivista i borac za prava Bošnjaka Fadil Nikšić se također zahvalio svima koji su došli u Sjenicu da obilježe ovaj dan i da se sjete nemilih događaja od prije 202. godine.
„Ovaj dan je bitan iz dva razloga, rekao je Nikšić i nastavio, po prvi puta se neko sjetio ovog dana i žrtava sjeničkog genocida. I drugi razlog je što Bošnjaci po prvi put u istoriji pričaju istorijsku istinu o svom narodu, a do sada su nam istoriju pričali neki drugi. Upućujem sa ovog skupa javni poziv predsjedniku Opštine Sjenica, predsjedniku skupštine Sjenice i svim odbornicima da na prvoj narednoj sjednici pod hitno donesu odluku da se glavna ulica u Sjenici više ne zove Karađorđeva.“
Inače od stotinak ulica u Sjenici, samo dvije ulice nose imena po nekome iz bošnjačke kulture i tradicije.
Nermin Gicić
Mesihat.org