11. jula 2010. godine navršilo se petnaest godina od Genocida nad u Srebrenici, najstrašnijeg zočina u povijesti poslije Holokausta. Tačno prije petnaest godina Bošnjaci i sav ostali nesrpski živalj preživio je masovna ubijanja i isrjebljenja samo zato što su bili nesrbi. 11. jula 2010. godine navršilo se petnaest godina od Genocida nad u Srebrenici, najstrašnijeg zočina u povijesti poslije Holokausta. Tačno prije petnaest godina Bošnjaci i sav ostali nesrpski živalj preživio je masovna ubijanja i isrjebljenja samo zato što su bili nesrbi.
11. jula 2010. godine održalo se tradicionalno okupljanje u memorijalnom centru u Potočarima. Ono se razlikuje od prethodnih po broju identifikovanih i ukopanih. Ove godine obavljena je dženaza za 774 Bošnjaka i jednog katolika.
Preko 60.000 ljudi se okupilo da oda počast i klanja dženazu šehidima Srebrenice.
Besplatno putovanje za sve Sandžaklije organizovala je Bošnjačka kulturna zajednica. U preko deset autobusa Sandžaklije putovali u Srebrenicu u Memorijalni centar u Potočarima.
Sandžaklije su u Srebrenicu putovali u organizaciji Bošjačke kulturne zajednice u više od deset autobusa.
Tužne prizore smo zatekli u Potočarima. 775 tabuta dočekalo nas je na ulazu. Uplakane majke grlile su nišane svojih sinova. Tužne sestre prolijevale su suze nad tabutima svoje braće. Plakali su očevi, braća, sinovi, kćeri. Plakali su, ali su se i radovali. Radovali su se što će od sada znati gdje je mezar svoga oca, majke, brata, sestre, sina, kćeri, unučeta… Sada imaju gdje otići i proučiti Fatihu svojim najmilijim.
Veliko prisustvo na dženazi
Dženazi su prisustvovali najviši vjerski autoriteti. Reisulema dr. Mustafa ef. Cerić sa svojom hanumom doputovao je u Potočare, kao i drugi bosanski muftije.
Delegaciju IZ-e u Srbiji predvodio je Glavni muftija Muamer ef. Zukorlić u pratnji predsjednika Bošnjačkon nacionalno vijeća dr. Mevluda Dudića, muftije beogradsko-novosadskog Rešada ef. Plojovića, te mnogobrojnih službenika Islamske zajednice i Bošnjačke kulturne zajednice.
Prisustvovali su i predstavnici bosansko-hercegovačkih vlasti, predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, predstavnici, Međunarodnih organizacija kao i viši dužnosnici zemalja, od kojih su se neki obraćali prisutnima.
Redžep Tajip Erdoan je u svom govoru naglasio zadovoljstvo što se nalazi u Potočarima poslije 15 godina.
„Poslije 15 godina smo okupljeni kako bi na onaj svijet ispratili sve one koji su na svirep način ubijeni ovdje i koji su pronađeni u masovnim grobnicama, nakon petnaest godina da ih se sjetimo i dženazom i dovom. Ispraćamo na posljednje putovanje. Mi im halalimo. Nadam se da će i oni nama haaliti, i da će biti zadovoljni današnjim ispraćajem. Svi su oni šehidi. Onaj koji pogine na putu pravde on nije mrtav, on je živ. Oni su danas ovdje sa nama i posmatraju nas.“
Turski Premijer je također naglasio da je cijela Turska osjećala bol i svaku kap krvi koja je pala za Srebrenicu.
„Oni su svoje živote položili za domovinu i za čast cijelog čovječanstva. Stradali su u najsvirepijem zločinu. U Turskoj su svi osjećali boli koje su osjećali ljudi u Srebrenici, kao i svaku kap vaše krvi, jer je Sarajevo pobratim Istanbula.“ – naglasio je Erdoan.
Na kraju je premijer Erdoan naglasio da je svakom narodu potreban „Mir, mir, i samo mir“.
Američki ambasador u Bosni i Hercegovine Čarls Ingliš – čelnik američkog izaslanstva na komemoraciji – pročitao je poruku predsjednika Baraka Obame u povodu obljetnice srebreničke tragedije. ‘Rekao sam a i danas vjerujem da su užasi Srebrenice mrlja na našoj kolektivnoj savjesti’, stoji u poruci američkog predsjednika u kojoj se također navodi kako mora postojati jasna spremnost svijeta da reagira svaki put kada se pojavi slična opasnost kao u Srebrenici 1995. “Mi uviđamo da ne može biti trajnog mira bez pravde” – također se kaže u poruci predsjednika Obame. “To znači gonjenje i kažnjavanje onih koji su počinili genocid, uključujući Ratka Mladića” – kazao jeambasador Ingliš.
Predsjednik predsjedništva Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić je kazao da samo istina i pravda mogu umiriti savjest čovjeka, te da se prepreke na tom putu ne smiju više relativizirati.
„Samo istina i pravda i dovođenje Mladića pred licem pravde i ublažavanje boli mogu umiriti savjest čovječanstva na kojoj je mrlja. Samo istina i pravda mogu poravti stanje. I prepreke na tom putu se ne mogu prelaziti i relativizirati. Pred nama je 775 razloga i to samo za ovu godinu. Hiljade čekaju na pokop dostojan čovjeka.“ – kazao je Silajdžić.
Na komemoraciji u Potočarima prisustvovali su i predsjednik Srbije Boris Tadić kao i premijer Crne Gore Filip Vujanović, koji nisu govorili na skupu. Pored spomenutih govornika, skupu su se obratili i Osman Suljić, načelnik općine Srebrenica, Sadik Ahmetović, ministar sigurnosti BiH, Bernard Kouschner, ministar vanjskih poslova Francuske, Valentin Inzcko, visoki predstavnik u BIH i Danilo Türk, predsjednik Slovenije.
Potom se pristupilo obavljanju podne i ikindije namaza, kao i dženaze za 774 Bošnjaka.
[nggallery id=16]
Govor Reisuleme
Prije dženaze-namaza Reisulema se obratio prisutnima, a potom i predsvodio dženaze namaz. Govor Reisuleme dr. Mustafe ef. Cerića prenosimo u cjelosti:
***
•1 Jedan je Bog koji nije rodio, koji nije rođen i kojemu ništa i niko nije ravan! (Kur’an: 112).
•2 Dva su par muškarac i žena od kojih nastaje rod i porod, od kojeg postaju plemena i narodi koji treba da se priznaju i upoznaju na putu zajedničkog dobra!
•3 Tri su etničke zajednice u našoj zemlji koje su se od pamtivjeka poštivale u svojim različitostima i dopunjavale u svojim sličnostima u duhu bosanskog suživota i tolerancije!
•4 Četri su religije i tradicije: judaizam, katoličanstvo, pravoslavlje i islam kao darovi od Jerusalema i kao dokaz Božje volje da u svijetu ima više vjera i tradicija koje treba da potiču ljude da se natječu u dobru!
•5 Pet je rijeka: Drina na istoku, Una na zapadu, Neretva na jugu, Sava na sjeveru i Bosna u središtu naše zemlje iz kojih svi, bez obzira na vjeru i naciju, uzimamo snagu života!
•6 Šest je neotuđivih prava svakog čovjeka: život, vjera, sloboda, imeta, čast i pravo na rod i porod!
•7 Sedam je zelenih klasova koje treba čuvati da se ne osuše u sedam gladnih godina!
•8 Osam je stubova moralnosti: bogobojaznost, čovjekoljublje, rodoljublje, domoljublje, istinoljublje, pravoljublje, miroljublje, i tolerancija!
•9 Devet je razloga da živiš i da ne kloneš duhom: da budeš svjedok genocida; da budeš borac za istinu i pravdu; da 11. jula budeš u ovdje u Potočarima; da čuvaš uspomenu na šehide – svoju rodbinu i svoju braću; da razotkrivaš ratne zločince ma gdje bili; da se boriš za prava ugroženih i obespravljenih ma ko bili; da se vratiš svome domu i domovini; i da budeš pronositelj mira i pomirenja među ljudima i narodima ma gdje bio!
•10 Deset je Božjih zapovjedi: Boga štuj, roditelje poštuj, komšiju pazi, domovinu voli, jetima ne ucvili, nemoj ubiti čovjeka, nemoj ukrasti, nemoj slagati, nemoj obečanje iznevjeriti i nemoj s pravog puta skrenuti.
•11 Jedanaest je dan u svakom od dvanaest mjeseci koji nas podsjeća na dan genocida 11. jula 1995. godine u Srebrenici!
•12 Dvanaest je havārijūna, apostola, Isaovih, a.s., učenika koje nam valja iznova slušati, kojima valja iznova vjerovati da je jedini pravi i ispravni put svima nama – put vjere, ljubavi, mira i pomirenja! Nema drugog puta za uspjeh i spas čovječanstva!
•13 Trinaest je načina da se žrtvama genocida olakša: da im se ukaže poštovanje; da im se pruži nada; da se ne okreće glava od njih; da im se iskaže ljubav i prijateljsvo; da im se nađe krov nad glavom; da im se osigura pravo na rad i zapošljavanje; da im se prizna pravo nadoknade za bol i patnju; da ih se poštedi uvreda i ponižavanja; da im se pruži ruka solidarnosti; da im se u domovini, Bosni i Hercegovini, uvijek i na svakom mjestu osiguraju osnovna ljudska prava; da im se u Srebrenici na oči ne pojavljuju policajci koji su im ubijali djecu; da im se rezolucijom sve države svijeta pridruže u osudi zločina genocida!
•14 Četrnaest godina je imao Rijad Gabeljić kad je ubijen u srebreničkom genocidu 11. jula, 1995. godine kojem ćemo danas klanjati dženazu!
•15 Petnaest je teških, tužnih i neprebolnih godina za porodice žrtava genocida u Srebrenici koje tragaju za svojim najmilijim; petnaest godina počinitelji genocida u Srebrenici kontinuirano negiraju svoj zločin, rugajući se žrtvama i prkoseći međunarodnom sudu pravde. Nadamo se da na ovu petnaestu godišnjicu genocida i nakon današnje dženaze ovdje u Potočarima nećemo sutra 12. jula ponovo gledati horde nepoznatih ljudi sa poznatim simbolima mržnje i terora kako se rugaju svima nama ovdje koji smo došli da odamo dužnu poštovanje žrtvama najstrašnijeg zločina od zločina holokausta! Žrtve srebreničkog genocida moraju se poštediti od uvreda i ponižavanja koja su se dosada događala u sred grada Srebrenice nakon ovog dostojanstvenog skupa, jer ovo je narod koji zna da dostojanstveno nosi svoj boli i patnju! Ovo je ponosan i častan narod koji nikome zlo ne misli, ali i narod koji je odlučan da ne dozvoli da mu se iko ruga i da ga ponižava!
Zato, ako zaista želimo sprijećiti buduće genocide, moramo više učiniti osim prigodnih suosjećanja prema žrtvama. Moramo shvatiti dubinu psihologije počinitelja kao i ravnodušnost posmatrača genocida.
Moramo ustanoviti šta je to što neke ljude, koji su inače „normalni”, učini da mrze druge ljude i narode do te mjere da ih planski i sistematski žele istrebiti?! Ali i one ljude koji pomažu genocid ili stoje po strani i nijemo gledaju zločin nad nevinim ljudima! I njih treba proučiti i upoznati!
Svi moramo učiti o holokaustu i genocidu ne samo kao povijesnim činjenicama, već kao način da upoznamo našu djecu o opasnosti rasizma, anti-semitizma, islamofobije i drugih primjera ljudske netrpeljivosti.
Moramo poučiti mlade naraštaje da cijene demokraciju i ljudska prava te ih hrabriti da odbace mržnju, netoleranciju i etničke sukobe.
Danas i ovdje u Potočarima svi moramo biti ujedinjeni u našoj zemlji, u Europi i širom svjijeta u osudi zločina genocida.
Ova dova/molitva je naša nada da će nam budućnost biti bolja od naše prošlosti:
Bože Milostivi, ako mi zaboravimo Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas;
Ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja;
Ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa;
Ako nas zamrači krivovjerje, osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem;
Ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom (a.s.) pravdom;
Ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju;
Ako budemo protjerani iz domova naših, osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim.
Bože Svemogući, ujedini naša srca u vjeri i ljubavi.
Učvrsti korake naše u istini i pravdi.
Osnaži volju našu u bratsvu i slozi.
Udruži misli naše u domu i domovini.
Bože Pravedni, molimo Te da nasilnicima oduzmeš mač, a slabima da podariš moć vjere u istinu i pravdu.
Molimo Te,
Bože, da tuga bude nada;
Da osveta bude pravda; da majčina suza bude molitva; da se više nikad i nikome ne ponovi Srebrenici!
***
Skup u Berlinu
Neposredno pred početak dženaze u Srebrenici, u 11. sati u Berlinu je, ispred Brandenburške kapije, izloženo 8.372 para cipela koje su prikupljene u proteklom periodu, a koje simboliziraju isto toliko žrtava genocida u Srebrenici. Skupu se, između ostalih, obratio predsjednik Društva za ugrožene narode Tilman Cillh, dok je dovu za srebreničke žrtve proučio Mustafa Klanco, muftija za Njemačku. U toku trajanja skupa u Berlinu čitana su imena srebreničkih žrtava koja su danas ukopana u Potočarima, a koja je pročitao naš i Vaš radio – radio BIR.
Salahudin Fetić | Islamskazajednica.org
