Često smo slušali prave kritike na račun « kupljenih » medija, medija koji rade po diktatu, medija, kojima je zapravo najmanje važno saopćavanje istine. Najvažnije je da oni u svojim novinama, časopisima, radio i TV emisijama i raznim portalčićima kažu ono što od njih traže oni koji ih plaćaju. Što više neistine, što više oblate nekoga, a pogotovo ako im je stalna meta, gazde će više odriješiti veću kesu.
Mogli bismo nabrojati stotine primjera, ali najčešće ćemo pročitati naručene informacije u kojima neki redakciji poznati, ali neimenovani izvor tvrdi neku budaalaštinu, u stvari izmišljotinu.
Medije u Srbiji je izgleda posebno zaboljelo ono što se u posljednje vrijeme događa među Bošnjacima u dijaspori. Bošnjaci su najavili da dolaze i oni zaista dolaze. To je najzornije pokazao glavni muftija Islamske zajednice Srbije Muamer ef. Zukorlić na uspješnoj evropskoj turneji od koje je bilo velikog i konkretnog hajra.
Upravo taj muftijin pohod i ozbiljne akcije digao je što kažu i kuku i motiku i svi dušmani bilo odakle da su utrkuju se ko će više da satanizira čovjeka koji je Sandžaku učinio više dobra nego drugi za ranijih stotinu godina. Ako tako kažu ljudi akademici kojima je posao da se bave historijskim činjenicama onda to još više razbjesni one što imaju o svemu svoje mišljenje. Njima je muftija crvena marama i za njih čovjek za kojeg do sada nisu imali načina da ga omrze kod naroda i spriječe u njegovim brojnim akcijama koje narodu donose hajr.
Novinarstvo je izgubilo bitku za istinu na ovim prostorima Balkana. Za one koji više nisu ljudi koji saopćavaju vijesti, već plačenici koji ih prepakovane u svojim radionicama serviraju kao gotovo proizvod, najbitnije je da neko naivni povjeruju u njihove tvrdnje. To je tako kako oni kažu, poručuju oni u svojim medijima, a to potvrđuje neki veoma jak neimenovan izvor, jer on treba da ostane tajna. I za vrijeme ove muftijine turneje vukli su se kao smrdljivi repovi i kupili neke komadičke koje su pokušavali da sastave u koliko toliko uvjerljivu priču. Ali, badava. Od laži nije lako napraviti istinu, pogotovo ako se sve Ovi krojači nesuvislih informacija i najružnijih podmetanja su zaboravili daje davno prošlo vrijeme kada su polupismenim ljudima servirali istinu koju su im iscrtali Gebelščići. Znaju li ti nazovi novinari, ma kakvi novinari, to su ljudi kojima je pravo ime laž da ima na desetine medija i da osim takvih kao što su oni postoje i novinari koji profesionalno obavljaju svoj posao i pošteno izvještavaju o događaju. Kada pogledate to recimo što se događalo u Parizu vezano za donatorsko prikupljanje sredstava za gradnju džamije može se vidjeti dokle ide ta njihova laž i petljanje.
Sve što muftija uradi za svoj narod za ove plačenike je prljavo, ljigavo, nepošteno. Oni bi bili najsretniji da narod Sandžaka ponovono pogne glavu da mu otmu njegove institucije i da ih vrate tamo gdje su bili, da ne smiju zucnut. Smeta im prije svega muftija Zukorlić koga niti mogu obrlatiti da radi drugačije niti zaplašiti jer on se osim dragog Allaha ničega ne boji. To režim dovodi do ludila i više ni sami ne znaju šta da poduzmu da muftiju onemoguće. Sve što su probali nije bilo efkikasno.Mudftija Zukorlić im smeta od samog početka, a pogotovo kada su se počele ostvarivati njegovi projekti, od osnivanja Univerziteta do raznih bošnjačkih institucija..
Posjeta muftije Zukorlića samo je pomogla da se otkriju oni koji u raznim tajnim službama rade za zlonamjerne komšije ili kao najogavniji doušnici dojavljuju svoja « saznanjja ». To je Gebelsov način rada i to je već na ovim prostorima viđeno, ali više ne može da im prođe.
U trenutku kada su ”utvrđivači istine” drijemali smisljajuci kako će i ovog puta obezvrijediti muftijina putovanja po dijaspori, dogodilo se nešto što ih je jako uzdrmalo i bacilo ih na veliki jad.
Kao što to priliči svakom merhametli insanu, muftija Zukorlić se je sa zadovoljsvom odazvao da pomogne svojim Bošnjacima u Parizu na sakupljanju sredstava za kupovinu novih objekata za potrebe dzemata koji trenutno zbog ne advekatnih prostorija nije u stanju da se odazove očekivanjima dzematlija.
Na toj prekrasnoj donatorskoj ceremoniji, gdje su bili okupljeni bošnjački privrednici i dobronamjerni muslimani iz svih djelova zapadne Evrope prikupljeno je 156 000 € koje ce biti uplaćene na račun Bošnjačko vjersko-kulturnog centra Paris.
U toj akciji muftija Zukorlić nije žalio sebe da učini ono najbolje što se od njega očekivalo pa i sam sa svojom suprugom, uvakufio dio svog imetka u taj hairli projekat.
Možda bi ”utvrdjivači” i nekako prešutjeli ovaj događaj jer njihove poslodavce ta vrsta zbivanja u dijaspori previše i ne zabrinjava da se nije to ubrzo ponovilo.
Ovoga puta nakon desetak dana u Luksemburgu na zahtjev Bošnjacke kulturne zajednice Petnjica i povodom godišnjice BKZ-Luksemburga priređeno je prikupljanje srestava za pomoć Bošnjacima na Bihoru za izgradnju Bošnjačkog kulturnog centra u Petnjici, gdje je prikupljeno 77 000 €.
Taj događaj za ”utvrdjivače” i za sve ostale zlonamjernike Bošnjačkog ummeta je bio događaj za koji muftija Zukorlić zasluzuje ”kaznenu lekciju od utvrđivača.
U trenutku kada muftija čini neko dobro dijelo za Sandžak tada se dušmani složno bude,diže se kuka i motika kako bi satanizirali dobro djelo muftije i dijaspore, prozivajući uvaženog muftiju raznim pogrdnim imenima. Ti zlonamjernici su nemilosrdno udarali i po intelegenciji dijaspore po onim ljudima koji se godinama po zapadu primjerno bore danonoćno radeći i izdržavajući ogroman broj svojih sunarodnika na svim djelovima Balkana,
oni koji se ne žale preći na hilljade kilometara kako bi učineli kakav hair za svoj rodni kraj.
Ti samozvani raznorazni izvještači, a legitimacije su im ovjerene u drugim ministarstvima koja nemaju veze sa informisanjem, već su ogranci tajnih službi u stvari pokušavaju da propagandnim akcijama koje su osmišljene samo zato da obzvrijede muftijin rad i svih onih koji bi da dobro čine Bošnjacima. Oni ne prezaju da muftiju Zukorlića vrijeđaju, naztivaju raznim imenima, samo ne bi li na neki način kod naroda Sandžaka stvorili izvrnutu sliku o ovom čovjeku. Utvrđivači istine i njihovi poslodavci, ocigledno su zapostavili da dijaspora neće trpjeti te niske udarce koje oni tako lahko se usuđuju zadavati kako Bosnjačkom narodu u Bosni i Sandzaku, tako i sada u dijaspori.
U današnjem svijetu postoje zakoni o javnom informisanju i zakoni koji štite ljudsko dostojanstvo. Osnova svakog napisanog teksta u straninm medijima je daje tačnost podataka potvrđena iz najmanje tri izvora.Svako ko tuži za netačne podake dobit će sigurno veliku odštetu. Tako se radi u svijetu u kojem vlada red i zakon i u kojem se javna riječ cijeni isto onoliko koliko i njeni autori. Ovdje nema izvora jer su to razne tajne službe i razne prišipetlje koje na najružniji način rade za one koji nam ne misle dobro.
Znaju li ti silni stratezi da su ovim svojim potezima i pokušajima blaćenja muftije Zukorlića postigli suprotan efekat. To je bila njihova kriva procjena, pucanj u prazno. Narod Sandžaka se još više ujedinio i na sve načine izražava podršku čovjelku kome vjeruju. Muftiji ZukorlićuMoraće se više potruditi, ali unaprijed je svaki njihov pokušaj osuđen na neuspjeh.
Dijaspora energično osuđuje zlonamjerno mješanje kako utvrđivača tako i njihovih poslodavaca u nadi da se takvo neodgovorno ponašanje neće više ponoviti. Ukoliko se ponovi dijaspora zna kako treba da odgovori.
Informativni centar BKZ-Belgium
Nedzad Ceman