Politička ili kulturna zajednica

Ako dvije dominirajuće partije smatraju da imaju apsolutnu većinu glasača u Sandžaku, čemu onda strah od tek nastale, i to kulturne organizacije. Činjenica da rukovodstvo BKZ-a uglavnom čine prvoklasni kadrovi Islamske zajednice i Internacionalnog univerziteta, dvije najznačajnije i najuticajnije institucije u Sandžaku, dovoljnim je razlogom da se ova organizacija ne može smatrati običnom.

Jedna od izjava Glavnog muftije pri obraćanju prilikom Promotivne skupštine Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) u Novom Pazaru bila je: „Bit ćete važni onoliko koliko nastanak ove organizacije uznemiri društvene faktore ovog područja, tj. onoliko koliko bude reakcija…“ I zaista, nastanak, na izgled, jedne obične kulturne zajednice, a toliko reakcija od strane, prije svega, političkih, a i drugih važnih faktora, kao i običnih građana. To svakako upućuje na pitanje da li se doista radi o običnom kulturnom udruženju ili ne? Sama promocija je pokazala toliko energije, što je daleko od „običnog“. Činjenica da rukovodstvo BKZ-a uglavnom čine prvoklasni kadrovi Islamske zajednice i Internacionalnog univerziteta, dvije najznačajnije i najuticajnije institucije u Sandžaku, dovoljnim je razlogom da se ova organizacija ne može smatrati običnom.
Ovo se može razumjeti i kao najsvježiji način poimanja kulture. Zapravo, šta je kultura do simbioza duhovnosti i intelektualizma. Kultura jednog naroda jesu plodovi njegove tradicije, a njena vitalnost mjeri se po snazi i skladu njegove duhovnosti i visokoprofilnog obrazovanja.
Zlobnici ipak ne misle tako. Njihov motiv ih tjera da zaključe da je ovo još jedan projekat Glavnog muftije sa ciljem uspostave još jednog stuba društvenog uticaja njega i njegovih istomišljenika. Ova primjedba ima mjesta sa tačke gledišta onih koji smatraju da je interes Srbije i srpskog naroda u slabljenju Bošnjaka i njihovih institucija u Sandžaku. Njima će se sigurno pridružiti i oni koji se već dvije decenije predstavljaju kao predstavnici i zaštitnici interesa sandžačkih Bošnjaka, a za svoje sitne političke položaje prodali su svoj narod i njegove vrijednosti.
Vrlo je interesantno zašto je nastanak BKZ-a uznemirio i političare, ako ova organizacija nema stranačko-političke ambicije. Neposredni razlog strahovanja političara leži u namjeri BKZ-a da učestvuje na izborima za Bošnjački nacionalni savjet, što ustvari demaskira želju aktuelnih političara da nastoje imati ovo nacionalno tijelo kao gorivo stranačkih i ličnih interesa, što je bila i dosadašnja praksa. Ako dvije dominirajuće partije smatraju da imaju apsolutnu većinu glasača u Sandžaku, čemu onda strah od tek nastale, i to kulturne organizacije.
No, iako se radi o tek nastalom društvenom subjektu, glavni nosioci funkcija BKZ-a nisu nepoznati javnosti, već dokazani borci za opstanak i očuvanje identiteta svog naroda, i to u trenutku kada su srbijanske vlasti pomislile da će sa dvije ministarske fotelje ućutkati sandžačke Bošnjake. Prednost BKZ-a na ovim izborima leži i u činjenici da se radi o nadstranačkoj organizaciji, što je preferira kao reprezenta nacionalnog interesa, kao nadstranačke vrijednosti jednog naroda.
Očigledno je da je rađanje ove organizacije ubrzalo i upis Bošnjaka u poseban birački spisak, što je preduslov za neposredne izbore za Bošnjački nacionalni savjet. I to potvrđuje sve veću istinitost informacija da su se dvije bošnjačke ministarske stranke, pod dirigentskom palicom mentora iz Beograda, dogovorile da podijele uticaj u BNS-u, i to elektorskim putem, a neodržavanje neposrednih izbora pravdalo bi se nedovoljnim brojem upisanih Bošnjaka u birački spisak. I tako, svi ortaci dobili bi svoje. Srbijanska vlast imala bi još jedan adut o malobrojnosti Bošnjaka, a i to što ih je nezainteresovani su za svoju sudbinu, a to znači da nemaju dovoljno nacionalne svijesti, čime bi se pred međunarodnim institucijama pravdalo kršenje kolektivnih prava ovog naroda. Dva sandžačka ortaka nastavili bi svoje idilično zbližavanje, učvršćujući profit od trgovine sudbinom svog naroda.
No, baš kada im se učinilo da im je plijen na dohvat ruke, kad ono eto ti BKZ-a, poput dobre vile koja im pokvari skovane planove. I nasta nervoza, što zbog iznenađenja, što zbog neuobičajenosti i superiornosti novog konkurenta.
A svakako je najsimpatičnija definicija jednog aktiviste BKZ-a koji, bezuspješno objašnjavajući sagovorniku o kakvoj se organizaciji radi, pojednostavi i reče: „Slušaj, što ti je za Srbe Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU), to ti je za nas Bošnjačka kulturna zajednica (BKZ).“
Ipak, nezaobilazan je komentar akademika Muhameda Filipovića koji, čestitajući osnivanje BKZ-a, reče: „Stranke i političari su uvijek eksponenti nečijih interesa, a vjera i kultura su stvarne i trajne vrijednosti jednog naroda.“

Naše viđenje, Glas islama br. 184